Ivančan, Ljudevit, hrvatski povjesničar i kanonik (Zagreb, 2. VIII. 1853 – Zagreb, 1. III. 1935). Godine 1870–75. studirao je teologiju na Bogoslovnome fakultetu u Zagrebu, a doktorirao u Rimu crkveno pravo (1909). Zaređen za svećenika 1875. Predavao je vjeronauk u Bjelovaru 1877–78., a od 1878. u Zagrebu. Bio je župnik u Zaboku (1880–95) i Stenjevcu (1895–1906). God. 1906. imenovan je zagrebačkim kanonikom, 1907. dekanom zagrebačke prvostolnice, 1909. vrbovečkim, a 1915. katedralnim arhiđakonom. Od 1915. prokustos, a 1916–21. kustos zagrebačke prvostolnice. Bio je nadstojnik dijecezanskoga računarskog ureda 1924–26., a od 1933. do smrti obavljao je dužnost kanonika kantora. Kao povjesničar proučavao je prošlost Zagrebačke nadbiskupije i kaptola, povijest čazmanskoga kaptola, duhovnih viteških redova u Hrvatskoj u srednjem vijeku te bunu u Varaždinskome generalatu 1755., a radove je objavljivao u različitim stručnim časopisima. Godine 1924. dovršio je veći dio rada Podaci o zagrebačkim kanonicima 1193–1924, sačuvan u strojopisu.
